Povijest Porte Occidentalis

»Porta Occidentalis« njihov je rimski naziv. Jedino kroz »Željezna vrata« kolao je život svih 17 stoljeća. Kako su otvorena prvoga dana, tako su i danas svjedokom ilirskih, grčkih, rimskih, pa i avarskih, tatarskih, slavenskih, turskih, talijanskih, franscuskih i inih gena da bi danas napokon, zvonjavom renesansne ure iznad njih, pozdravljala protok priznatih hrvatskih gena. Šteta što su kršćani na nadvratniku otukli Niku, pogansku boginju pobjede, da bi na istom mjestu izgravirali svoj vjerski signum-križ, u dalekom petom stoljeću. U jedanaestom je sagrađena crkvica »Gospe od Zvonika«, prvotno posvećena sv.Teodoru, s prekrasnim ranoromaničkim zvonikom. U srednjem vijeku prostor »propugnacula« (Željeznih vrata) se upotrebaljavao kao sudnica a glavna poprečna ulica (decumanus) koja spaja istočna i zapadna vrata nazivala se »Vojskovođin put«. Perifernim pogledom lako se i danas uoči povijesna dinamika Željeznih vrata, gdje posebice plijeni specifićna stanogradnja u samim zidovima, zvonik, dio stražarske šetnice nad ostacima osmerokutnih kula te predivan pogled na decumanus u cijelosti i »Narodni trg« djelomice.